ARHITEKTURA MEZOPOTAMIJE

KARAKTERISTIKE

Građevinski programi, tipovi zgrada i građevinski oblici počivaju na klimi, građevinskom materijalu,privrednoj strukturi,predožbama o vjeri,državi i društvu.

Tri vodeća građevinska zadatka su gradnja:

‐ sakralnih građevina;

‐ palača i;

‐ gradskih zidina.

Konstruktivni oblik je rezultat primjene lokalnog raspoloživog građevinskog materijala – trstike, gline i pijeska. Drvo se doprema iz drugih krajeva, a kamen se nadomješta opekom, najprije sušenim na zraku, a zatim pečenim.

Građevinskoj tehnici i klimi odgovara gradnja masivnih zidova, bez prozora s unutarnjim dvorištima i terasastim ravnim krovovima.

To rezultira oblikovanju građevina kao kubičnih tijela koja su slojevito 

superponirana. Plastičko raščlanjivanje zidova nije rezultat potrebe za ojačanjem zida već i primjena 

prapovijesnih tehnika gradnje (gradnja lijep‐om).Taj oblik gradnje postaje kanon te se prenosi kroz 

povijest. Boje se od najranijeg doba upotrebljavaju za dekoraciju, a izumom pocakljene opeke osigurano 

je jednostavno ukrašavanje građevina zidnim slikama i dekoracijama kako bi se naglasio simbolički 

značaj arhitekture.

Prapovjesne nastambe – ishodište mezopotamskih građevnih oblika

Mezopotamska varijanta kuće u obliku krova je „zrefa“ – koliba od trske. Povezani snopovi trske u jednakim se razmacima u parovima ukopavaju jedan nasuprot drugom i savijaju u rebra. Uzdužni vez od trske i drvenih motki povezuje i u bačvasti kostur, koji se pokriva hasurama (prostirkama) od trske i prekriva glinom.

Kružne kuće-nastaju iz kruga oko ognjišta – smatra se najstarijim oblikom kuće. Ovaj tip gradnje pripada tipu kuća u obliku košnice..

Pravokutna kuća- nastaje na kraju prapovjesnog doba. Jednostavnost primjene pravokutne forme,mogućnost povezivanja više prostora, te jednostavnija aplikacija građevinskog materijala ovom tipu daju prednost nad drugim tipovima gradnje. 

Hamurabijev zakonik – najstariji sačuvani dokument kojima se određuje zakonodavno‐pravni sustav jedne države. Povjesničari smatraju da se, nakon proširenja carevine, Hamurabi okrenuo sređivanju zemlje po pitanju jedinstvenog zakonodavno‐pravnog sistema. Donesen je u posljednjoj dekadi njegove vladavine, oko 1780. godine p.n.e. Sastoji se od tri dijela:

• u prvom dijelu Hamurabi opširno govori o svojoj ulozi prema svome narodu koja je određena od strane bogova;
• u drugom dijelu, po Šelovoj numeraciji, smještena su 282 člana koji su ustvari konkretni zakonski propisi i sama suština Hamurabijevog zakonika;U ovom dijelu nalaze se i prve odredbe koje se odnose na obavezne odnose sudionika u gradnji.
• u trećem, završnom dijelu Hamurabi poziva podanike na poštovanje zakona, obećavajući nagrade i božansku zaštitu od prokletstva i zla, svima onima koji se nalaze unutar zidova njegovog hrama odnosno onih koji su pod njegovom vlašću i koji se pridržavaju zakona prijeteći teškim kletvama i kaznama za one koji to ne čine i koji zakon ne priznaju.

Urbanizam

Visoko razvijene kulture i urbanizam međusobno su uvjetovani. Grad postaje točka koncentracije

gospodarske, političke i vjerske moći društva. Jerihon i Çatal Huyuk su preteče ksnijih gradova.

Gradovi Mezopotamije koncentriraju se u 3 skupine koje se poklapaju sa središnjim područjima

naseljavanja politički i kulturno vodećih naroda:

‐ južna skupina ‐ Sumerani od 3800 g.p.n.e. grade gradove Ur, Eridu, Uruk, Nipur, Lagaš i Larsa;

‐ središnja skupina – Akađani i Babilonci grade: Kiš, Spar, Akad, Mari, Borsipu i Babilon;

‐ sjeverna skupina – Asirci grade: Ašur, Kalhu, Ninivu i Dur Šarakin.

Sumerski tip „hramskog grada“ predstavlja najstariji sačuvani model grada. Zidine grada su ovalne forme, u središtu se nalaze palače i sakralne građevine. Ulična mreža je proizvoljnog toka sa čestimslijepim završecima. Glavne zrgade su orjentirane prema stranama svijeta, ali nisu u međusobnom pravilnom odnosu. Gradom dominiraju stepenasti tornjevi – zigurati. Plan grada Ura je najstariji sačuvan plan grada.

Asirski gradovi su pravilniji, prilagođeni konfiguraciji zemljišta. Glavne palače i hramovi grupirani su uz rub gradskih zidina kao tornjasto povezane skupine povezane s gradskim bedemom i vodenim putem.Gradovi imaju oblik pravokutnika čiji su vrhovi orjentirani prema stranama svijeta, ulična mreža je paralelna s gradskim bedemima. Usvajanje ulice kao načela reda stvara pretpostavku za planiranje grada.

Babilonski urbaniizam ujedinjuje sumersku i akadsku tradiciju s načelima Asiraca. Karakterizira ga geometrijski raspored cjeline, središnji položaj glavnog svetišta, te ekscentričan položaj palače koja je poput utvrde spojena s gradskim bedemom i vodenim putem. Glavne ulice slijede geometrijsku mrežu,dok pojedinačne gradske četvrti nemaju nikakav planski raspored. Prvi put se u ulici procesije svjesno oblilkuje ulični prostor kao munumentalni gradski potez. Babilon svojom veličinom od oko 8,9 km2, te činjenicom da su se njegova predgrađa spojila s obližnjim gradovima Borsipom i Kišom predstavlja jedinstveni gradski krajolik u cijeloj antici.

                                                                                                                                                                   

Jerihon-grad leži na nekoliko slojeva koji ukazuju raznovrsnost kulture i života kroz daleku prošlost.Čak je i danas na nekim mjestima nastanjen.

Primjer nastambe kružnog oblika specifične za staroameričke Indijance.